http://news.bbc.co.uk/hi/english/world/europe/newsid_1098000/1098858.stm

sreda, 3. januar 2001.

Uzbuna zbog smrti uzrokovane municijom sa osiromasenim uranijumom koju je koristio NATO

Pise: Alex Kirby

Ne zna se tacno koliko je ispaljeno municije sa osiromasenim uranijumom

Italija je pozvala NATO da da kompletan izvestaj o upotrebljenoj municiji sa osiromasenim uranijumom u sukobima u bivsoj Jugoslaviji.

Do ovoga je doslo nakon smrti od kancera sest italijanskih vojnika koji su sluzili u NATO mirovnim trupama na Balkanu.

Italija je jos jedna evropska zemlja koja je izrazila zabrinutost zbog efekata municije sa osiromasenim uranijumom na svoje vojnike.

Finska, Spanija, Portugalija i Francuska su vec pocele da ispituju ovu stvar.

Prosle nedelje je belgijski ministar odbrane André Flaho pozvao ministre odbrane svih zemalja EU da ispitaju ovu stvar.

'Opravdana zabrinutost'

U jednom intervjuu objavljenom u listu La Repubblica premijer Djulijano Amato je rekao da je uzbuna u Italiji oko takozvanog Balkanskog sindroma "vise nego opravdana".

"NATO mora da sprovede sve provere koje ce nam omoguciti da shvatimo istoriju i svojstva osiromasenog uranijuma", rekao je on.

NATO vojnici se plase efekata osiromasenog uranijuma

"Uvek smo mislili da je on opasan samo u apsolutno izuzetnim okolnostima, kao na primer ako uzmete fragment rukom na kojoj imate otvorenu ranu, dok u normalnim okolnostima nije uopste opasan.

Ali sada pocinjemo da razvijamo opravdan strah da stvari nisu bas tako jednostavne".

NATO je priznao da je koristio nesto municije sa osiromasenim uranijumom u kosovskom konfliktu, iako samo malo vise od polovine kolicine za koju Beograd tvrdi da je ispaljena.

Takodje postoje dokazi da je NATO koristio DU u ranijem balkanskom konfliktu, u Bosni.

Probijanje oklopa

Osiromaseni uranijum je teska supstanca, 1,7 puta gusca od olova, a koristi se za municiju koja probija oklope.

Mnogi veterani Zalivskog rata smatraju da je on uzrocnik citavog niza medicinskih problema od kojih oni pate, koji su kolektivno poznati kao Sindrom Zalivskog rata.

Veterani iz Zalivskog rata smatraju da su pod rizikom

Zbog svoje sposobnosti da probija oklop, osiromaseni uranijum je na ceni kao visoko efikasno anti-tenkovsko oruzje.

U svom prirodnom stanju, on je samo blago radioaktivan, ali po udaru sa tvrdim predmetom pretvara se u gorucu paru.

Americko i britansko ministarstvo odbrane prihvataju da rezultirajuca prasina moze biti opasna i kazu da vojnici koji ulaze u vozila pogodjena municijom sa osiromasenim uranijumom treba da preduzimaju predostrozne mere.

Ali kazu da ta prasina ubrzo prestaje da bude znacajan problem, a verovatno je da ce se pomeriti daleko od mesta eksplozije, iako nezavisni eksperimenti nalaze da moze biti oduvana i mnogo milja dalje.

Americke i britanske vojne vlasti kazu da sva opasnost od osiromasenog uranijuma potice od njegove toksicnosti kao teskog metala, a da je njegova radioaktivnost zanemarljiva.

Zvanicna zabrinutost

Bivsi americki pukovnik, Ph. D. Asaf Durakovic, koji je sada profesor medicine, rekao je prosle godine da je nasao "znacajno prisustvo" osiromasenog uranijuma u dve trecine od 17 veterana iz Zalivskog rata koje je testirao.

On je rekao: "Neke od ovih cestica su udahnute, a one koje su bile isuvise velike da se apsorbuju ostale su u plucima, gde mogu predstavljati opasnost za pojavu kancera."

Izvestaj americkog Vojnog instituta za politiku zastite zivotne sredine kaze: "Ako osiromaseni uranijum udje u telo ima potencijal da generise znacajne medicinske posledice.

"Opasnost vezana za osiromaseni uranijum u telu je i hemijske prirode i opasnost od ozracenosti. Osobe unutar i pored vozila pogodjenog municijom sa osiromasenim uranijumom mogle bi da budu ozracene u znacajnoj meri".

Neki veterani Zalivskog rata smatraju da se urodjeni defekti njihove dece mogu pripisati njihovoj sopstvenoj ozracenosti osiromasenim uranijumom. A tu je i zabrinutost zbog izvestaja iz Iraka o visokim stopama kancera medju civilima u delovima zemlje gde je koriscena municija sa osiromasenim uranijumom 1991. godine.

Ta zabrinutost se sada prosirila da obuhvati svakog ko je potencijalno izlozen ostacima osiromasenog uranijuma u bivsoj Jugoslaviji, i lokalnog stanovnistva i stranaca kao sto su radnici u agencijama za pruzanje pomoci i novinari.

Nekoliko evropskih vlada je vec ranije reklo svojim vojnicima da ne jedu lokalne prehrambene proizvode, a javljeno je i da im se voda za pice doprema avionom. Mnogim drugim ljudima ove mere predostroznosti nisu dostupne.

[ More Articles and Opinion ]