http://www.balkanpeace.org/hed/archive/july02/hed5096.shtml

July 15, 2002

Christopher Deliso

Bankarska reforma u Srbiji

BEOGRAD, Jugoslavija - Dok cela Evropa pozdravlja novu zajednicku valutu, Srbija napusta eurozonu.

Od 1. jula klijenti moraju da prave transakcije iskljucivo u nacionalnoj valuti, jugoslovenskom dinaru. Dok je ovo naizgled jos jedan primer izolovanosti i nepomirljivosti koje karakterisu ekonomiju Srbije jos od 1990-ih, ekonomski planeri u Srbiji imaju ubedljive razloge sto se protive evru.

Dinar, kaze vlada, je nacionalna valuta i zasluzuje da se tretira sa postovanjem. Ona smatra da je on to zasluzio. Zaista, od revaluacije u decembru 2000, njegova vrednost jedva da je fluktuirala. Dinar je ostao stabilan dve godine - sto je zapanjujuce, kad se pogleda njegov istorijski identitet kao jedne od promenljivijih valuta u Evropi.

Osim toga, Beograd zna da je prijem Srbije u EU jos uvek daleko. Tako da nema preke potrebe za evrom.

Ironija je da je velika popularnost evra u Srbiji odgovorna za njegovu smrt. Stanovnici Balkana vec dugo vrse transakcije u valutama cija je vrednost veca od vrednosti nacionalne valute. Ipak, u Srbiji je koriscenje evra i pogorsalo prozimajuce probleme, kao sto je pranje novca. Sa ovim reformama trebalo bi da se lakse ulazi u trag novcu. Veliki ulozi u bankama sada zahtevaju dokumentaciju o poreklu.

Reformisani zakonski sistem Srbije je takodje kljuc za ove anti-korupcione napore. Kaze jedan ekonomski insajder u Bogradu:"Finansijska policija je ociscena. Oni, pre svega, pomazu postenim trgovcima da nauce kako da vode svoje knjige, da bi platili manje poreze. Druga strana ovog novog liberalnog stava je sledeca: kad nekog zatvore - a to rade - znaci da je taj stvarno varao".

Ipak okretanje od evra nije ni najprivlacniji niti najkontroverzniji potez u ukupnom paketu bankarskih reformi u Srbiji.

Da bi se motivisali ljudi da koriste banke, vlada uvodi atraktivne nove poreske stope na finansijske transkacije. Pokretacka sila iza ove reforme je Mladjan Dinkic, predsednik Narodne Banke Jugoslavije. Zajedno sa ministrom finansija Bozidarom Djelicem, Dinkic je progurao smanjenje poreza (izmedju ostalih reformi). Ova zajedncika strategija ima za cilj da donese vise novca u kofere vlade, kao i da revitalizuje privatni sektor i strane investicije.

Od 1. jula Srbija nudi investitorima ravnomerno stepenovanu kliznu skalu poreskog sistema za transakcije, sa relativno niskim stopama. Za transakcije od 100.000 do 500.000 dinara (1.600-8.000 USD), porez je 0,45 posto, a pada na kliznoj skali na 0,30 posto za transakcije od vise od 5 miliona dinara (80.000 USD).

Priblizno jedna trecina ovog poreza ide Narodnoj banci, druge dve trecine Ministarstvu finansija. Tehnokrate Dinkic i Djelic se nadaju da ce ova liberalizacija poreza podstaci i strane investicije i domacu upotrebu banki. Snizavanjem (i verovatno prosirivanjem) poreske osnove, oni se nadaju da dobiju vise novca od poreza ukupno.

Smanjenje poreza usrecuje svakoga. Kontroverznija reforma je konsolidacija banaka koja je sprovedena u januaru, kad je Dinkic na osnovu neizmirenog duga zatvorio cetiri najvece banke u Srbiji - time sto im je onemogucio poslovanje. Ove banke - Beobanka, Beogradska Banka, Jugobanka i Investbanka - imale su zamrljan legat. Bivsi predsednik Slobodan Milosevic ih je redovno primoravao da daju zajmove njegovim prijateljima. Ovi biznismeni, navodno sa dobrim vezama sa nasilnim srpskim podzemljem, dugo su prkosili svojim kreditorima. Vlada jos nije formulisala shemu za prikupljanje novca. Verovatno je, kazu insajderi, da ce ovi losi zajmovi biti u velikoj meri otpisani.

26. marta je viceguverner Narodne banke Radovan Jelasic objasnio za list Financial Times filosofiju vlade. U Hrvatskoj i Sloveniji banke su bile "izlecene na skup nacin". Nasuprot tome, rekao je Jelasic, "iz svih losih iskustava (na drugim mestima), mi smo odlucili da je to isuvise dugo vreme, isuvise skupo (rehabilitovati banke)... hajde samo da to uradimo na kraci, iako krvaviji, nacin".

I tako su zaista i uradili. Ali su Djelic i Jelasic bili takodje pripremljeni. U roku od 10 dana od zatvaranja u januaru materijalizovalo se njihovo resenje za umirenje, u formi Nacionalne Stedionice. Pre svega, ova super-banka je izvrsila kompenzaciju klijentima cetiri zatvorene banke, a onda zapocela da vrsi posao njenih raspustenih prethodnika.

U pocetku je bilo protesta od strane utvrdjenih birokrata srednjeg sloja i otpustenih radnika. Ali ova neslaganja su se ubrzo rastopila. Medjutim, pojavile su se znacajnije kritike reformi.

Uzmimo Branka Dragasa. Sa 18 godina bankarskog iskustva u Srbiji, ovaj ugledni bankar, autor i analiticar, vrlo dobro poznaje situaciju.

1990. godine Dragas je predsedavao prvom privatnom bankom u celoj centralnoj i istocnoj Evropi, Braca Karic. 1992. godine je otvorio - sopstvenim sredstvima - sopstvenu banku - Credibel banku.

Dok se slaze sa smanjenjem poreza na finansijske transakcije, Dragas tvrdi da to nije dovoljno i da su druge reforme kontraproduktivne. Navodeci pragmatizam iznad nacionalnog ponosa, on smatra da evro (i dolar) treba da se tolerisu. Dozvoljavanj racuna i transakcija u stranim valutama "ce pokrenuti novac u privredu brze, tako da gradjani nece da ga kriju kod kuce ... kamatne stope ce takodje pasti, same po sebi, ako gradjani samo stave vise novca - bilo koje valute - u privredu".

Dragas bi takodje voleo da vidi poresku liberalizaciju za strane banke: "Sest stranih banki koje trenutno rade u Srbiji su vrlo konzervativne. One ne znaju sta da rade sa svojim novcem. One uzimaju stednju gradjana i skladiste ih u ograncima u inostranstvu - ovaj novac finansira druge zemlje!"

Da bi se ovo popravilo, Dragas predlaze drasticno smanjenje poreskih placanja stranih banki Narodnoj banci. On takodje tvrdi da 2-5 godina izuzeca od poreza za nove strane investitore, zajedno sa smanjenjem birokratije, bi znacilo iznenadnu srecu za srpsku privredu: "Kad bi investitori mogli da se utvrde bez pocetnih poreza, i kad bi mogli da registruju kompaniju za samo devet minuta, mogli bismo imati 50.000 novih kompanija u roku od pet godina - i problem nezaposlenosti bi bio resen".

O konsolidaciji banki, medjutim, Dragas i tehnokrate se slazu.

Pre dve godine u Srbiji je bilo 105 banaka. Danas ih ima 48. Dragas kaze: "Srbiji je potrebno samo 10 banaka, ali onih koje mogu da ponude kompletne bankarske usluge ... mi ne mozemo napraviti istu gresku kao Hrvatska, koja je prodala 95 posto svojih banki strancima".

Ostaje da se vidi da li ce vlada usvojiti ovakve predloge. Medjutim, nedavna izjava Zorana Djindjica - da ce drzava prvo prodati 4.500 malih i srednjih kompanija - dolazi kao licno oslobodjenje za Dragasa, koji vec dugo zagovara takvu akciju.

Uprkos njihovim neslaganjima, obe strane imaju fundamentalne slicnosti. Smanjenje poreza na finansijske transakcije, stvaranje banki za sve namene i prodaja malih firmi, sve ovo ima jednu zajednicku stvar- zelju da se prosiri poreska osnova, unese raznolikost u privredu i stimulise ekonomsko ucesce i stranaca i domacih. Posto iznenadne reforme imaju tendenciju da budu politicki stetne, srpski lideri idu na spora, inkrementna poboljsanja na koja ne uticu politicke promene. Ovo ne znaci, naravno, prestanak prirodne politicko-ekonomske veze: insajderi spekulisu da ce vlada uvesti svoje "spektakularnije" i popularnije reforme neposredno pred izbore, negde na jesen.

[ Ostali clanci i misljenja ]

Copyright ©2002 beograd.com. All Rights Reserved.