http://www.orlandosentinel.com/news/opinion/columnists/orl-reese01042001.column

4. januar 2001.

Mir? Molimo se samo za zdrav razum

Pise: Charley Reese

Ne bih ocekivao mnogo mira u narednoj godini. Najbolje cemu se Amerikanci mogu nadati je da ce SAD, sa novom administracijom, imati dovoljno razuma da se ne mesaju u razlicite sukobe koji ce verovatno i dalje besneti.

Jedno mesto od kojeg bi bilo mudro da se Amerikanci drze dalje je Avganistan. Neprijateljstvo Klintonove administracije prema Talibanu nije uopste pametno. Taliban je pobedio u gradjanskom ratu u Avganistanu. Ko smo mi da kazemo da ne treba da vlada svojom zemljom onako kako smatra da treba?

Mi nemamo moralne osnove da se zalimo sto Avganistan stiti teroriste. SAD takodje praktikuje terorizam sa bombama i raketama. I mi smo obucavali i naoruzavali ljude, ukljucujuci tu i Avganistance, da svrgnu vlade koje se nama ne dopadaju. Vazno je da Amerikanci shvate da ono sto je sada, nece uvek biti. Mi treba da gledamo u buducnost i da primetimo da je Kina upravo potpisala novi vojni sporazum sa Kubom i da je Rusija upravo potpisala novi vojni sporazum sa Iranom.

U oba slucaja su ovi sporazumi potpisani uprkos protestima americke vlade. I u oba ova slucaja detalji ovih sporazuma su drzani u tajnosti od americke vlade.

Arogancija je uvek opasna, narocito ako premasuje mogucnost da se necim podrzi. Fraza "Poslednja preostala svetska supersila" je potpuno pogresna, jer se bazira na nasem nuklearnom oruzju. Njihova vrednost je uglavnom kao zastrasivaca. To sto imamo nuklearno oruzje i sposobnost da budemo svetski policajci su dve razlicite stvari.

U toku su konflikti u Juznoj Americi, Indoneziji, Africi, Centralnoj Aziji i na Balkanu. I znate sta?

Mi ne mozemo, niti imamo moralno i pravno ovlascenje da zaustavimo ijedan od njih. Mesanje u tudje stvari, pod iluzijom da je svet nasa odgovornost, dovesce do toga da ovo carstvo iskrvari potpuno, i kao i druga carstva koja su se pruzila previse, to ce ga unistiti.

Mi moramo da budemo narocito pazljivi da se ne uvucemo u visestranacki rat u Kolumbiji. Ako je ikad preko neke zemlje bilo ispisano Vijetnam, to je Kolumbija. Stranaka je puno; teren je tezak; a nasa intervencija verovatno ne bi ucinila nista do podsetila Kolumbijce da smo im mi ukrali Panamu.

Sto se tice konflikta na Bliskom Istoku, zaboravite ga. Ukoliko Izrael ne prizna pravo palestinskih izbeglica da se vrate, ili dobiju kompenzaciju, i ukoliko Izrael ne pristane da se povuce sa Zapadne Obale, Gaze i Istocnog Jerusalima, nece biti mira. Ne ove godine. Ne ni za 10 godina. Ne ni za 50 godina.

Jedini "dogovor" koji ce Palestinci prihvatiti je pravda. To je cena mira, a trenutno Izrael nije spreman da je plati.

Ako bismo prosto sledili savet Dzordza Vasingtona i postovali suverenitet svake drzave, tretirali svaku drzavu sa podjednakom pravicnoscu, i uzdrzali se od mesanja u unutrasnje stvari drugih zemalja ili mesanja u regionalne carke, onda bi vecina nasih spoljnopolitickih problema, ukljucujuci tu i terorizam, isparila.

Sve ove drzave sveta suocavaju se sa istim problemima: porast stanovnistva, degradacija zivotne sredine, nejednaka raspodela sredstava, siromastvo i bolesti. Mi bi trebalo da ponudimo saradnju i sredstva za borbu protiv ovih, a da nikom ne nudimo oruzje.

To se nece dogoditi sve dok americki narod ne pocne da razmislja svojom glavom i ne ucini da se njegov glas cuje kad je u pitanju spoljna politika.

Amerikanci moraju da shvate da nisu ovce pa da ih vodi "mudra elita." Oni su gradjani koji imaju pravo da odlucuju o poslovima svoje zemlje.

Copyright © 2001, Orlando Sentinel

[ Ostali clanci i misljenja ]