Novi svetski poredak
pise Bob Djurdjevic

12.12.2000

Boze sacuvaj Kraljicu? Ne, Boze sacuvaj australijskog gradjanina! (od slugu Njenog velicanstva)

Sluzbenici australijske vlade hvale se kako je njihova zemlja navodno demokratija. Ovo podrazumeva drzavu u kojoj su gradjani slobodni da kazu ono sto misle i da glasaju prema svojoj savesti, bez uplitanja vlade ili drugih sudskih vlasti. Iz mojih prethodnih clanaka o desavanjima u Australiji neki redovni citaoci mozda vec mogu da pretpostave da je realnost u toj lepoj zemlji Tamo dole mozda drugacija od ruzicastih slika koje slikaju zvanicnici i mediji establismenta.

Pa, najnovija pisma koja sam primio od nekoliko osoba iz Australije mozda pomognu da se promeni misljenje onih preostalih sumnjicavih Toma o "slobodi" i "ljudskim pravima" u Australiji. I ne, ne govorimo ovde o cesto navodjenim navodnim zloupotrebama prava Aboridzana. Pisma su stigla od obicnih belih australijskih gradjana, koji kazu da su doziveli zloupotrebe od zakonodavnih agencija australijske vlade i sudova - bez ociglednog razloga, osim sto su ustali u zastitu svojih prava i odbili da ih strizu ovcari Njenog velicanstva.

Slucaj Voltera Josea

Evo prve takve price, kako ju je ispricao sam protagonist, g. Volter Jose, farmer koji gaji konje u drzavi Viktoriji:

"Ja zivim sa svojom porodicom na jednoj maloj farmi od oko 30 jutara u drzavi Viktoriji, gde mi gajimo konje. Nama nisu potrebne nikakve usluge osim struje i telefona. Mi smo pretplaceni na Bozje snabdevanje vodom i imamo srece da je dobijamo dovoljno sa neba da nam omoguci da prezivimo.

Pre nekih sest godina smo iznenada primili racun od vladinog tela, iako akcionarskog preduzeca, pod imenom South East Water Inc., koje je potrazivalo novac za 'odvod vode'. Ja sam im pisao i ukazao da to mora da je neka greska jer mi ne koristimo takve usluge.

Onda sam obavesten da se to odnosi na vodu koja se izliva sa nase imovine i odlazi u drzavne reke i slicno. Ja sam im zauzvrat odgovorio da, posto mi iskljucivo zavisimo od Bozjeg blagoslova, nase imanje je laserski stepenovano tako da sva voda ide ka nasim branama, a posto je tako, nije verovatno da bi se imalo vode izlivalo sa naseg imanja. Medjutim, ako se zaista nesto vode i izliva, koju vi sakupljate, mi smatramo da posto vi drugima naplacujete vodu, mi bismo zauzvrat trebali da dobijemo kompenzaciju za onu kolicinu vode za koju vi tvrdite da je prikupljate.

Iznenada smo primili pismo na tri strane u kome se navodi da potrazivani novac nije zapravo za odvod vode, vec porez za stvaranje i odrzavanje navodnjenih zemljista, parkova i vrtova. Ja sam im odgovorio da to jeste plemenit cilj, ali s obzirom na cinjenicu da mi vec odrzavamo park od 30 jutara, mi smatramo da bi nas doprinos trebalo da je vec dovoljan.

Posle toga nismo nekoliko godina primali racune. Sve do skoro, to jest, kad je ova stvar otisla na sud. Moja odbrana je imala puno municije, od kojih je svaka bila sposobna da pobedi iz dana u dan, ali...

Prvo sam ja tvrdio da je South East Water Inc. zastupnik kome je dozvoljeno da sakuplja novac za Parkovi i vode, sto je vladino telo. Kao takvo, South East Water Inc. nije meni pruzilo nikakve usluge, te ne moze legalno nista ni da potrazuje od mene. Parks and Water (= Parkovi i vode), koji tvrde da pruzaju uslugu (?) bi morali da budu Potrazilac.

Drugo, pre nego sto neko vladino telo moze da zakljuci ugovor, ono je obavezno po zakonu da trazi tender za taj ugovor. Medjutim, South East Water Inc. je naimenovano u zakonu kao da ima ugovor sa Parks and Water pre nego sto je ovo telo imalo zakonsko pravo da potrazuje novac.

Trece, ja sam tvrdio da ovaj zakon nije validan na temelju toga da je 1975. godine vlada drzave Viktorija "ponovo donela" Ustav Viktorije, bez znanja ili pristanka naroda. Sto je to uradila, mora da je u pitanju bilo vreme kada Parlament nije vise imao ovlascenje, jer je ili prethodni ustav bio opozvan, ili je Viktorija trebalo da ima dva Ustava (!?).

Osim toga, Ustav navodi da kad se prave izmene Ustava, svi clanovi oba Doma moraju biti prisutni na drugom i trecem citanju svakog predloga za izmenu. Zvanicni Zurnal parlamenta "Hansard", medjutim, pokazuje da je samo 26 clanova bilo u Kongresu da glasa (15 za; 11 protiv). Prema tome, prema zakonu, ovaj predlog nije nikako mogao da bude usvojen a "ponovo donet" Ustav nije bio vazeci.

Cetvrto, Potrazilac je tvrdio da po zakonu -s14 Zakona o vodenoj industriji iz 1994. - smatra se da sam ja pod "ugovorom" i kao takav potrazivani novac je legalan i obavezujuci. Ja sam upitao sudiju da li bi ikako mogao da mi objasni kako bih ja mogao da budem pod "ugovorom" bez mog znanja ili pristanka i kako takav ugovor moze biti zakonski obavezujuci, kad ja ne znam ni uslove ni odredbe tog ugovora???

Peto, ja sam tvrdio da, posto sam se formalno otcepio od Krune po pravu i Parlamentu Viktorije, ne mogu biti podlozan tom zakonu. Britanski i australijski zakon nalazu da ako jedan Parliament izostavi taj zakon, taj Parlament abdicira. Narod je, prema tome, oslobodjen od njihovih tvrdnji i ima pravo, po medjunarodnom i domacem zakonu, na samoopredelenje. Sve vise ljudi u Australiji se otcepljuje u naporu da pobegne od neovlascene vlasti mrtvih rezima.

Ishod? Zakljuceno je da je optuzba protiv mene dokazana, iako sudija nije mogao da mi objasni po zakonu zasto su moji argumenti odbaceni, osim sto mi je rekao "jer sam ja tako presudio..!" Kao znak izvinjenja meni, on je rekao: "G. Jose, trebalo bi da znate da nema razdvajanja vlasti u Viktoriji, ja bih to trebalo da znam, jer sam ja licno dobio otkaz od Vlade. Vrhovni sudija mi je rekao potpuno jasno da u drzavi Viktorija ne postoji razdvajanje vlasti."

Na sta sam ja odgovorio: "Da, Vasa svetlosti, to je zaista veoma tuzna situacija, jer to uskracuje narodu Viktorije njegovo zakonsko pravo, koje je nepovredivo, na nezavisni tribunal."

Onda je sudija rekao advokatu tuzioca: "Nadam se da necete traziti da plati troskove, jer mislim da mogu da govorim i u vase i u moje ime, da smo dosta naucili danas od g. Josea. Ovo je bilo veoma edukativno".

Medjutim, naravno, oni su trazili da ja platim troskove, skoro 2.000 dolara. Ja sam ukazao sudiji na to da vlada koja daje instrukcije privatnim firmama da tuze gradjane je jos jedna forma zastrasivanja. Dozvoljavanjem ovim privatnim advokatskim firmama da potrazuju koliko im je drago, vlada pokusava da zastrasi narod, preko troskova, da se ne bori za svoja prava. Oni koji se bore protiv snaga Satane i Lucifera to rade bez ikakve finansijske pomoci i to rade vec godinama.

Mi smo izgubili mnoge bitke, ali dobijamo rat. Dobro mora i hoce nadvladati zlo. Nama je tesko da nasa poruka dospe u javnost, jer se sve radi dobrovoljno, bez ikakve finansijske pomoci. Mi se borimo kad se pokvari oprema, ili kad ostanemo bez papira. Veoma smo uznemireni zbog nedostatka interesovanja crkava u Australiji. Krsenja prava o kojima mi pricamo trebalo bi da su glavna briga svima koji veruju u Boga, jer oni krse Bozje zakone."

18-godisnja bitka Brajana Fajfa sa "Zakonom"

Znaci mislite da su nevolje Voltera Josea sa australijskom vladom izolovani slucaj? E pa, razmislite ponovo nakon citanja sledeceg pisma koje smo primili od Brigite Straulino, predsednika One Voice - One People, nezavisne, neprofitne organizacije sa bazom u Sidneju:

"Postovani gospodine, htela bih da vam predstavim nasu organizaciju koja se bori za ljudska prava. Mi pokusavamo da damo glas ucutkanim zrtvama krsenja ljudskih prava. Molimo pogledajte nas website http://onevoice.freeservers.com/ gde smo naveli neke slucajeve, ukljucujuci i kratku istoriju slucaja Brajana Fajfa. Na desetine ovih slucajeva je podneto UN Komisiji za ljudska prava, ukljucujuci i slucaj Brajana Fajfa. Istoriju je napisao Brajan Fajf, a mi smo pismo prosledili vise od 30 politicara (ministrima, senatorima, clanovima Donjeg doma, itd.)

Sledeca izjava Mejsona CJ, bivseg Vrhovnog sudije Visokog suda Australije, sama po sebi objasnjava stvari: "Svaka demokratska, industrijalizovana zemlja osim Australije ima zakonsku zastitu prava, ukljucujuci tu i pravo na jednakost, ove ili one vrste".

Ako nam mozete pomoci da pokazemo sta se stvarno desava u Australiji mnogo biste pomogli. Hvala i srdacan pozdrav".

Medju informacijama koje je gdja Straulino prilozila o slucaju g. Fajfa je sledeci prikaz. Kao i u slucaju g. Josea, sve je pocelo sasvim nevino. Za g. Fajfa se, medjutim, inicijalni incident sa buldozerom pretvorio u 18-godisnju nocnu moru:

"G. Fajf je radio na buldozeru kad se ovaj iznenada zapalio i tesko ostetio u pozaru. Brajan Fajf je osigurao buldozer kod osiguravajuce kompanije drzave Viktorija u vreme pozara, ali je drzava Viktorija odbila da plati odstetu.

Ova stvar je konacno otisla na sud, gde je g. Fajfu dodeljeno $130.000, na koliko je masina bila osigurana, plus $107.000 u kamati. Tri godine je proslo od pozara pre nego sto je stvar otisla na sud. Uprkos cinjenici da je g. Fajf dobio ovu parnicu, osiguravajuca kompanija (drzava Viktorija) nije htela da plati. Prosla je jos jedna godina. Posto se ova stvar razvukla, g. Fajf je bio u situaciji gde nije imao "orudje za rad" i nije mogao da plati za novo. Ovu stetu ucinjenu njegovom biznisu nikad sud nije uzeo u obzir.

Kad je osiguranje konacno isplaceno, vecina novca je otisla na kamate bankama. Neke kamate koje su mu banke naplatile bile su cak 25%. G. Fajf je ponudio da isplati bancin zajam ali banka nije htela da pristane na to.

Nesto kasnije su policija drzave Viktorija i Grupa za specijalne operacije izvrsili raciju na imanju g. Fajfa. Kriminolog strucnjak za bombe je tvrdio da je g. Fajf poslao pismo bombu banci. (tek je skoro izbilo na svetlost dana da su dokazi ovog 'strucnjaka za bombe' diskreditovani i da je on otpusten sa svog posla kriminologa).

Tokom racije policija je uzela neke modifikovane satove i akumulatore kao dokaz "pravljenja bombi". Satovi su se u to vreme modifikovali radi automatske kontrole irigacionog sistema na farmi.

Tri nedelje kasnije 27 policajaca, specijalne jedinice, mediji, helikopteri, konji, psi i njihovi vlasnici su umarsirali na zemlju g. Fajfa. G. Fajf nije bio kod kuce. Policija je uhapsila zenu g. Fajfa i odvela je u policijsku stanicu, podigla optuznicu protiv nje, a onda je pustila. (sin g. Fajfa, koji je tad imao 17 godina optuzen je tek posle dva meseca, kad je napunio 18 godina).

Kad je stigao kuci, g. Fajf je takodje ispitan i uhapsen, a onda drzan u pritvoru bez mogucnosti kaucije 10 meseci. Optuzen je za 18 ozbiljnih krivicnih prekrsaja, od kojih su svi odbaceni na saslusanju za odredjivanje zatvroske kazne, jer su sudije nasle da dokazi nisu tacni i da nisu dokazani. Optuzbe protiv njegove zene su takodje odbacene na ovom saslusanju. Policija je kasnije ponovo podnela tuzbu protiv nje. Policija je takodje odbacila dve od tri optuzbe protiv njihovog sina, ali ih je kasnije ponovo podigla.

G. Fajf je optuzen za jos tri prekrsaja, osudjen, ali se kasnije zalio na ovu osudu, nedelju dana nakon sto je pusten iz zatvora. Dve od ove tri optuzbe su odbacene, ali preostala otpuzba, za posedovanje eksploziva pod sumnjivim okolnostima, sto se odnosi na budilnike, je zadrzana. Budilnici, koji nisu imali ni eksploziva ni detonatore, su bili jedina stvar koja je pronadjena na imanju g. Fajfa. Policija Viktorije nije pronasla nikakve druge predmete tokom svoje detaljne pretrage. Drzava Viktorija nije rascistila ovu stvar preko suda verovatno zato sto zna da je izazvala gubitak i stetu porodici Fajf bez ikakvog validnog razloga.

Farma g. Fajfa je otisla na aukciju, a kupila ju je drzava Viktorija dok je g. Fajf bio u pritvoru i nije mogao da spreci takvu neopravdanu aukciju. G. Fajf je tvrdio, protiv drzave Viktorija, da su optuzbe protiv njega isfabrikovane, da to sto su ga drzali bez mogucnosti pustanja uz kauciju 10 meseci nije bilo legalno, da je brza prodaja njegove imovine sumnjiva i da on ima prava na kompenzaciju zbog nacina na koji se prema njemu postupalo, zbog klevetanja njega i njegove porodice i zbog traumaticnog iskustva koje su pretrpeli.

Na njegovom osmom pojavljivanju na Vrhovnom sudu Viktorije i jednom na Visokom sudu Australije ni na jednu od stavki nije odgovoreno i on je onda podneo zalbu kod UNHRC zbog ovog velikog krsenja njegovih ljudskih prava.

Drzan u pritvoru 10 meseci na klimavim i nepopravdanim temeljima, cini se da je pritvor bio osveta sto je ustao protiv drzavnog osiguranja. Ovaj pritvor ga je udaljio s njegove farme i onemogucio mu da ima ikakav prihod i oklevetao njegovu i reputaciju njegove proodice.

Molbu Brajana Fajfa da dobije specijalan dopust iz zatvora za zalbu Visokom sudu Australije odbio je Visoki sud, a drzava Viktorija je sada odlucna u tome da se porodica Fajf brzo udalji sa svoje farme.

10. oktobra 2000. godine je porodica Fajf dozivela jos jednu policijsku raciju na svom imanju.

Dosli su kad je pao mrak (20h), oko 60-ak ljudi - policajci, serifovi sluzbenici i specijalne policijske jedinice pojavili su se na njihovoj zemlji. Brajanu Fajfu su stavljene lisice, uhapsen je i optuzen za pretnje ubistvom i visestrukim prekrsajima vatrenim oruzjem, jer su tvrdili da je na njegovom imanju pronadjeno vatreno oruzje.

U prethodnoj policijskoj raciji - koju su izvrsile specijalne jedinice i kojoj su prisustvovali mediji, helikopteri, konji i psi - policija je u kuci pronasla modifikovane budilnike i akumulatore. Brajan Fajf je optuzen za posedovanje eksploziva pod sumnjivim okolnostima, sto se odnosilo na budilnike. Njegova porodica je takodje uhapsena.

Satove pronadjeni na imanju Brajana Fajfa je modifikovao njegov najmladji sin Dzo, koji je u to vreme bio segrt kod dizel mehanicara, radi upotrebe kao kontrolora dizel irigacionih motora. Ovo je uradjeno da bi ti budilnici iskljucili motor u odredjeno vreme tokom noci, a da niko ne mora da ustaje iz kreveta.

Brajan Fajf je drzan u pritvoru bez mogucnosti pustanja uz kauciju i bez sudjenja 10 meseci. 18 ozbiljnih krivicnih prekrsaja je odbaceno kada je ova stvar konacno dosla na raspravu. Optuzbe za posedovanje eksploziva pod sumnjivim okolnostima su zadrzane uprkos tome sto nikakvi dokazi o eksplozivima, detonatori ili ista povezano sa eksplozivima nije pronadjeno na njegovom imanju. Iako se ispostavilo na kraju da je porodica Fajf pretrpela nepravdu, australijska vlada je odbila da im izvrsi kompenzaciju.

Koje su implikacije slucaja Fajf u Australiji?

Zaista postoji alarmanatna situacija u Australiji zbog presedana postavljenog ovim slucajem: · Da bi izbegle diskriminaciju pravne vlasti u Australiji moraju da svakome ko poseduje budilnik ili slican uredjaj presude da je kriv za imanje namere da napravi bombu · Kad se kod ljudi koji su u sporu sa svojim poslovnim partnerima, susedima ili bankama, vladama, vladinim agencijama ili nekom drugom vlasti u Australiji pronadje da poseduju budilnike ili slicne uredjaje, oni se moraju proglasiti krivim da su potencijalni bombasi i ozbiljna pretnja za nacionalnu bezbednost · Shodno tome svaki slucaj na gradjanskom sudu u Australiji gde strane poseduju budilnike ili slicne uredjaje postaje krivicna stvar, a u nekim drzavama podlezan obaveznom kaznjavanju · S obzirom na kolicinu budilnika i slicnih uredjaja koji se koriste u Australiji, ova zemlja je u opasnosti da se razvije u drzavu osudjenika

Ukoliko australijska vlada ne imenuje ministra bez portfelja za budilnike i slicne uredjaje i retrospektivno ne regulise zakonom posedovanje i upotrebu gornjih preko izdavanja dozvola (kao za oruzje), Brajan Fajf ima pravo na efikasan lek za krsenje njegvih prava prema Medjunarodnom sporazumu o gradjanskim i politickim pravima. Medjutim, tuzna je cinjenica da se ljudska prava ne primenjuju u zakonu Australije i taj nedostatak cini da je ova zemlja autsajder prema modernim demokratskim standardima.

Slucaj Brajana Fajfa je samo jos jedan od mnogih ozbiljnih slucajeva krsenja ljudskih prava koje je OVOP prosledila UNHRC i objavila na Internetu."

Ako slucajno mislite da je krsenje ljudskih prava nesto sto se desava samo u ovoj istocnoj australijskoj drzavi, razmislite ponovo. Evo reakcije koju sam primio na gornju pricu od g. Krisa Gilama iz Perta u Zapadnoj Australiji.

Kriv dok se ne dokaze da je nevin

"Cestitam na vasem poslednjem broju koji kritikuje toboznju demokratiju u Australiji. Ne slazem se sa svim navedenim zakljuccima, ali u svakom slucaju se slazem s tim da australijski mediji ne pokrivaju dovoljno pitanja koja se ticu gradjanskih i ljudskih prava. Ovde nije u pitanju saucesnistvo medija. U pitanju je neznanje medija. To je ono sto nam radi televizija. U toku je erozija gradjanskih i demokratskih prava u Australiji. Tokom proteklih meseci ovde u Zapadnoj Australiji stampani mediji uglavnom ne izvestavaju o tome (a elektronski mediji uopste ne izvestavaju o tome):

* Usvojen je zakon prema kome Drzava moze da prisvoji imovinu gradjanina ako se sumnja da je stecena ilegalnim putem, kao na primer trgovinom drogom. Obratite pazxnju na reci "ako se sumnja". Ova sumnja ne mora da bude dokazana i po prvi put do sada ovaj zakon odbacuje pretpostavku o nevinosti. Imovina se pleni pod pretpostavkom krivice i, iako nema osude za nezakonito delovanje, obaveza je gradjanina da dokaze nevinost ako zeli da mu se vrati imovina.

* Izmena Zakona o poroti, cime je nelegalno za svakog clana porote da ikad razgovara o slucaju, sa posledicnim velikim novcanim kaznama za objavljivanje onoga sto porotnik kaze nakon sudjenja. Tako, ako neki porotnik smatra da je bilo neceg korumpiranog ili pogresnog u nekoj fazi procesa zakona ili sudjenja, on nikad nikad to ne sme nikome da kaze".

Prethodni slucajevi ukazuju na to da sledeci put kad Australijance zamole da pozdrave himnom "Boze sacuvaj Kraljicu", oni mogu pozeleti da umesto toga pevaju "Boze sacuvaj gradjanina!" Od slugu Njenog velicanstva, naravno. Za vise detalja o ovom i drugim krsenjima ljudskih prava od strane australijske vlade koji uglavnom prolaze NEOBJAVLJENI od strane miljenickih medija establismenta pogledajte http://onevoice.freeservers.com/cases.htm.

Za svaku slicnost sa raznim vasingtonskim administracijama koje krse americki Ustav na svom marsu ka Jednoj vladi sveta, "svaka slicnost je cisto slucajna," kao sto to kazu u holivudskim filmovima. Da, stvarno. Ako verujete u to, ima jedan most preko reke Kolorado na dnu Velikog Kanjona koji bismo voleli da vam prodamo.

[ Prethodni clanci ]

Copyright ©2000 beograd.com. All Rights Reserved.