Novi svetski poredak
pise Bob Djurdjevic

26.12.2000

Novi svetski poredak i Srbi 

Kako je Vasington kupio jugoslovensko predsednistvo a Srbija je ponovo zaljubljena

NAPOMENA CITAOCIMA: Ovo je prva od dve kolumne o situaciji u Jugoslaviji. Iako su napisane sredinom decembra, a neki delovi i mnogo pre toga, ovaj kolumnist ih nije dao na objavljivanje pre izbora u Srbiji 23. decembra. To je zato sto njegova namera nije da ide na ruku pristrasnoj politici, vec da pomogne citaocima sajta beograd.com da saznaju pravu istinu i vide punu sliku sa strateske, geopoliticke perspektive. Dobri govornici slede zlatno pravilo pisanja govora - recite im sta cete im ispricati; ispricajte im; a onda im recite sta ste im ispricali. Kao javni govornik i kolumnista, ja pokusavam da uradim isto to.

Ja sam rekao citaocima sajta beograd.com proslog leta da ce jugoslovenski izbori 24. septembra biti Srpska "demo farsa", sa Vojislavom Kostunicom u glavnoj ulozi naivnog Don Kihota, dok u stvari igra Trojanskog konja koga je kupio i platio Vasington. Rekao sam vam dok se odvijala srpska "Revolucija nojeva", uz unistavanje izbornih listica, da je to coup d’etat dirigovan iz inostranstva. I ponovio sam to kada je Kostunica poceo da se preobraca nakon svoje izborne "pobede".

A sada (pocetkom decembra), bas kad sam hteo da rezimiram ono sto sam vam pricao sve vreme o DOS-u i Kostunici, gle, list Washington Post je to uradio umesto mene. Da, taj "liberalni" glasnogovornik establismenta; americki pretposlednji autoritet o zbrci u vasingtonskom bordelu, ispricao je istinu o tome kako je Vasington kupio jugoslovensko predsednistvo za 41 milion USD.

Naslov clanka objavljenog 11. decembra u listu Washington Post koji zvuci bezopasno - "Americki saveti vodili Milosevicevu opoziciju" bio je maska za njegov razorni sadrzaj.za Kostunicu, prethodno srpskog "nacionalistu", sada prosto marionetu Vasingtona. Razorni za DOS - Demokratsku opoziciju Srbije koju je finansirao i organizovao Vasington, sada novi jugoslovenski rezim. Razorni za "Otpor", toboze "studentski" pokret, kojeg takodje finansira i vodi americka vlada.

Ukratko, list Washington Post je potvrdio sve nase sumnje i stavio veoma eksplicitnu cenu na jugoslovensko predsednistvo i Kostunicinu izdaju njegovih prethodnih ideala.

"Americki napori na izgradnji demokratije u Srbiji bili su cudna mesavina tajnovitosti i otvorenosti. U principu je to bila otvorena operacija koju su finansirale kongresna izdvajanja od oko 10 miliona USD za fiskalnu 1999. i 31 milion USD za 2000".

List Washington Post takodje daje sliku Kostunice, DOS-a i Otpor-a kao nista vise do americkih marioneta. Cak i same reci izgovorene u izbornom scenariju kampanje smisljene su u Vasingtonu: 

"Prema Stevanovicu, (DOS) strucnjaku za marketing, SVAKU REC politickih poruka opozicije u trajanju od jednog minuta i od pet minuta koju su koristili portparoli opozicije sirom zemlje razmotrili su AMERICKI KONSULTANTI i testirali u anketama. Kandidati koalicije koji su se kandidovali za jugoslovenski parlament i na desetine hiljada mesta u lokalnoim vlastima dobili su obimnu obuku o tome kako da se drze "poruke", odgovaraju na pitanja novinara i pobiju argumente Milosevicevih simpatizera" (naglasak dodat). 

Evo nekih delova iz izvestaja u listu Washington Post

"Dvadeset (srpskih) opozicionih lidera je prihvatilo poziv Nacionalnog demokratskog instituta (NDI) sa bazom u Vasingtonu u oktobru 1999. za seminar u hotelu Marriott u Budimpesti, sa pogledom na reku Dunav. Kljucna stavka na dnevnom redu: anketa koju je sprovela americka firma Penn, Schoen & Berland Associates. 

Anketa je izvestila da Milosevic ima 70% nepovoljni rejting medju srpskim glasacima. Ali je takodje pokazala da velika imena u opoziciji - ljudi kao sto su Zoran Djindjic i Vuk Draskovic - su opterecena negativnim rejtingom u anketi skoro isto toliko koliko i Milosevic. Medju kandidatima koji su se najbolje plasirali da pariraju Milosevicu, ukazivala je anketa, je bio umereni srpski nacionalista po imenu Vojislav Kostunica, koji je imao povoljan rejting od 49% i nepovoljni rejting od samo 29%. [...] 

Izbor Kostunice za predsednickog kandidata opozicije u avgustu je oblikovan, u velikoj meri, anketama. "Ankete su pokazale da bi Kostunica mogao da porazi Milosevica na najlaksi moguci nacin", seca se Dusan Mihajlovic, lider stranke Nova demokratija, jedne od 18 politickih stranaka koje cine koaliciju. Deo Kostunicine PRIVLACNOSTI, pokazale su ankete, je sto ga ljudi smatraju ANTI-AMERICKI nastrojenim. Posto je bio otvoreni kriticar NATO bombardovanja Srbije, bilo je tesko Milosevicevoj vladi da ga etiketira kao zapadnu marionetu ili izdajicu srpskih interesa". (naglasak dodat) 

Drugim recima, Kostunica je izabran za predsednickog kandidata od strane americkih anketara javnog mnjenja koje je unajmio Vasington da rade za najbolje interese Vasingtona. A on je izabran kao takav jer je IZGLEDALO da je anti-americki raspolozen. Drugim recima, on je izabran kao Trojanski konj cija je svrha da predje srpski narod.

Kostunica je takodje bio jedan od lidera opozicije snazno suprotstavljen prihvatanju americke pomoci u kampanji. "Ja sam bio protiv toga, nikad nisam licno dobio neku pomoc i mislio sam da to nije neophodno", rekao je on u jednom intervjuu.

Za mnoge aktiviste opozicije, KOSTUNICINO PORICANJE JE ZVUCALO MALO SUPLJE. Dok je tacno da je njegova stranka, Demokratska stranka Srbije, odbila sve sto je mirislao na americku pomoc, njegova predsednicka kampanja je IMALA OGROMNE KORISTI od saveta i finansijske pomoci koju je opoziciona koalicija dobila iz inostranstva, a narocito od SJEDINJENIH AMERICKIH DRZAVA." [...] (naglasak dodat)

Ne samo da su Kostunicine reci `zvucale suplje’ "mnogim opozicionim aktivistima", vec je i ovaj pisac to rekao u nekoliko svojih kolumni za Beograd.com. Coveka sudite prema drustvu u kojem se krece, ne samo po njegovim recima, pokusao sam da upozorim Srbe.

Ali je vasingtonska strategija Trojanskog konja ocigledno upalila. Srbi su pali na nju - sasvim. Ali ne i bez nesto dodatnog nezakonite primene sile - i domace (u Srbiji) i stranih sila: 

"Glavnu ulogu su igrali Stejt Department i americka Agencija za Medjunarodni razvoj, vladina agencija za pomoc stranim zemljama, koja je dostavljala novac preko komercijalnih ugovaraca i neprofitnih grupa kao sto su NDI i njegov Republikanski pandan, Medjunarondi republikanski institut (IRI). 

Dok je NDI radio blisko sa srpskim opozicionim strankama, IRI je fokusirao svoju paznju na Otpor, koji je sluzio kao ideoloska i organizaciona kicma revolucije. U martu je IRI platio da dvadesetak lidera Otpora pohadjaju seminar o nenasilnom otporu u hotelu Hilton u Budimpesti, par stotina jardi duz Dunava od hotela Marriot kojeg favorizuje NDI. [...] 

Tokom sledeca tri meseca na milione nalepnica "Gotov je" je odstampano na 80 tona uvezenog papira za nalepnice - koje je platio USAID i isporucio iz Vasingtona - i zalepljeno sirom Srbije po zidovima, u liftovima i preko Milosevicevih izbornih postera. Odstampani u crno-belom formatu sa amblemom Otpora u vidu stisnute pesnice, oni su postali simbol revolucije. [...] 

Gvozdeno pravilo i za koaliciju i za Otpor je bilo da nikad ne pricaju o finasijskoj i logistickoj podrsci Zapada. U protivnom, to bi islo na ruku Milosevicevoj propagandnoj masineriji, koja je rutinski govorila o opozicionim liderima kao "izdajnicima" ili "NATO lakejima". 

Slucajno je stisnuta pesnica Otpora na crnoj majci, nesto izmedju komunizma i fasizma, savrseni simbol Novog svetskog poretka. A nije ni cudo, posto je ona kreirana u Vasingtonu, prestonici Zlog carstva Novog svetskog poretka. Mozda bi istina i Amerikanci koji vole slobodu i drugi ljudi sirom sveta trebalo da nacrtaju znak TARGET preko nje. Barem je to bio simbol pravog otpora stranoj agresiji koji je potekao iz Beograda i rasirio se kao pozar sirom planete prosle godine i inspirisao patriote sirom sveta da se ukljuce u akciju u odbrani istine i slobode.

Isticanje gole istine na taj nacin pomaze da se objasne neki virulentni verbalni napadi na sve koji govore istinu tokom srpske izborne kampanje, ukljucujuci i ovog psica, koji je javno i cesto nazivao Kostunicu, DOS i Otpor pravim imenom - vasingtonski "lakeji" ili "kvislinzi". (Za ostatak clanka u listu Washington Post klikni na: http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/articles/A18395-2000Dec3.html). Kao sto je i o Milosevicu pre vise od 10 godina.

To je zato sto su paralele i slicnosti izmedju trenutne situacije u Srbiji i one iz 1989-1990 neizbezne. Srbija je ponovo zaljubljena, ali u drugog coveka i iz drugaciih ("liberalnih") razloga. Zato pazite!

Krajem maja 1989. godine ovaj pisac se vratio u rodni Beograd prvi put posle 20-godisnjeg dobrovoljnog egzila od jugoslovenske komunisticke vlade. On se vratio u SAD sa puta od nedelju dana sa pomesanim emocijama o "progresu" ucinjenom u onome sto je tada jos uvek bilo komunisticko drustvo.

Slede delovi iz mojih originalnih izvestaja o Slobodanu Milosevicu, napisanih 1989 i 1990. Tada sam prvi put uporedio tadasnjeg voljenog srpskog lidera sa Titom, Hitlerom i Staljinom. Evo na primer sta sam napisao 23. jula 1989: 

"Cini mi se kao da Srbi u Jugoslaviji sada zive u nekoj vremenskoj kapsuli. Kao da freneticno pokusavaju da nadoknade poslednjih 45 godina svoje istorije koje ih je lisila Titova (komunisticka) i antisrpska politika... 

Drugim recima, Srbi su zaljubljeni; zaljubljeni u svoje nasledstvo i zaljubljeni u svog novog lidera - (Slobodana) Milosevica. 

To je divno. Ali i opasno. Upitajte samo neku tinejdzerku... 

Usput, to su i Amerikanci osecali prema Dzordzu Vasingtonu nakon sto je Pariska povelja (1783.) povratila nasa prava izborena teskom borbom, kojih ih je lisio jedan britanski diktator (kralj Dzordz III). 

Zaista, euforija koja sledi oslobadjanje moze da bude isto tako opojna kao i prva ljubav. Ali ‘ljubav je slepa’, kako kazu. A (bez namere da uvredim hendikepirane) - ko zeli da sledi slepu osobu?" 

Sada da se vratimo na oktobar 2000. i zamenimo Slobodana Milosevica Vojislavom Kostunicom. Onda da premotamo i ponovo pustimo gornju traku. Zapanjujuca slicnost, zar ne?

U to vreme (1989-1990), Milosevic je bio tako popularan u Srbiji (mnogo vise nego sto je Kostunica danas) da je ovaj pisac pretrpeo bes cak i sopstvene familije zbog gornjih komentara. Tako je on osetio potrebu da objasni i odbrani svoj stav u donjim pismima napisanim 6. avgusta 1990. i 22. septembra 1990.:

GODINU DANA KASNIJE...

FENIKS, 31. juli 1990. - U proteklih 12 meseci koliko je proslo od kad sam napisao moj esej "Marketing Srbije" (23. jula 1989. - vidi gore), pokusavam da shvatim da li je Slobodan Milosevic komunista pod maskom srpskog nacionaliste, ili srpski nacionalista maskiran u komunistu. Nakon sto sam se susreo s njim proslog januara (1990.), naginjao sam ka ovoj drugoj mogucnosti. Ali nakon moje posete Beogradu u junu (1990.), kad sam video sta je nazvano "prvim mitingom opozicionih stranaka posle 45 godina" - nakon sto je Milosevic iznenada pozvao na referendum krajem juna, nakon njegovog raspustanja kosovske skupstine u Hitlerovskom stilu i nakon sto je izabran za predsednika ‘nove’ Socijalisticke partije Srbije - mislim da nije ostalo jos puno prostora za sumnju. On je mozda iskreni srpski nacionalista. Ali to je bio i Hitler - iskreni nemacki nacionalista! 

Drugim recima, izgleda da je Milosevic pre svega diktator pod maskom demokrate socijaliste - da bi zadrzao svoj posao!

"Srbijom jos uvek rukovode ljudi iz bivse komunisticke partije, koji nemaju ni moralno ni prakticno ovlascenje da izgradjuju ‘mesto pod suncem’ za nas narod," slozio se (pokojni) Dr. Milorad Draskovic iz Hoover Institution Univerziteta Stanford.

[...] Ali igra nije jos zavrsena. Na primer, Milosevic et. al. jos uvek kontrolisu medije. Sto im daje mocnu prednost nad opozicijom. Ja sam licno bio svedok nedostatka objektivnog izvestavanja na beogradskoj TV i u dnevnim novinama o tome sta se dogodilo 13. juna (1990). Ja sam bio tamo, na mitingu opozicije. Glavni izazov s kojim se suocavajui opozicione stranke, kako ja to vidim, je da se postigne da mediji ispricaju njihovu stranu price. Sto ce biti tesko. ...

Drugo, mi tek treba da vidimo nekog kredibilnog opozicionog lidera u Srbiji. Da su desnicarski ekstremisti i siledzije koje su oni doveli na Trg Republike (trg u Beogradu gde je odrzan miting) 13. juna preuzeli vlast, mi, srpski emigranti, bi bili u situaciji da dva puta izgubimo nasu domovinu. Jednom zbog komunista, drugi put od belih srpskih ekstremista. Ima samo dva mesta gde takvi ljudi pripadaju - u (civilizovanu) opoziciju, ili u zatvor. Vecina njih verovatno u ovo poslednje. (napomena: Arkan i njegova banda su bili medju njima, ako me pamcenje dobro sluzi). Jer, kad bi oni bili izabrani, imali bismo jednu bandu huligana koja zamenjuje drugu." [...]

NEDELJU DANA POSLE TOGA...

Odlomci iz faksa potencijalnom sluzbeniku iz Srbije

FENIKS, 6. avgust 1990. - Danas sam dugo razgovarao telefonom sa BJ ( brat ovog pisca u Srbiji). On mi je rekao da sam usamljen u porodici sa mojim stavovima o srpskoj politici. Cak i moja sestra, rekao je on, podrzava ono sto je Slobodan Milosevic uradio. [Kasnije me je moj pokojni otac takodje izgrdio verbalno oko ovih istih pitanja].

Kao moj "potencijalni sluzbenik", treba da znate da "biti usamljen" - nije meni nepoznata pozicija. Pitajte samo Jona, Nensi, Daga... itd. U stvari, tako ljude koji su ispred trendova vide drugi - po definiciji! [ovde gornji citat iz teksta iz jula 1989.] 

Kad je cuo da kritikujem sto je Slobodan Milosevic zatvorio neke albanske novine (na Kosovu), BJ me je danas zapitao da li bih odobravao da neke kalifornijske novine imaju pravo da i dalje objavljuju svoje stavove ako bi oni zagovarali secesiju te drzave od SAD? Ili Irske od Velike Britanije? 

"Naravno da bih", odgovorio sam. (Ja se mozda ne bih slozio sa njima, ali) "sta mislis da znaci ‘sloboda govora’?" 

"E pa, na Balkanu ne", rekao je BJ. 

Sto se mene tice, malo sam umoran od toga sto pricaju da je demokratija sasvim u redu, "osim za Balkan"- poenta nekih mojih srpskih prijatelja i rodjaka. Ili ste trudni ili niste trudni. Ili ste civilizovani, ili niste. 

Ako Srbija nije (civilizovana), ne bi bilo uopste vazno da li je Slobodan Milosevic, ili Brana Crncevic (u to vreme bliski saradnik i simpatizer Milosevica), ili neko drugi, njen lider, zar ne? Oni ne bi, i ne bi ni trebalo, da zasluze podrsku ljudi koji vole demokratiju. [...] 

"Demokratija je najgori politicki sistem", rekao je Vinston Cercil, "osim svih ostalih politickih sistema." 

P.S. Usput, ja ne marim bas za anti-"ne-srpsku" propagandu mrznje koju se cini da "Politika" (najvece srpske dnevne novine), koju konrolisu Slobodan Milosevic/komunisti, izbacuje dan za danom. U stvari, muka mi je od nje...Zar Srbi jos nisu naucili da ce u mudrosti, a ne u emocijama, naci svoje spasenje?" 

Pa, 10 godina kasnije, jesu li Srbi nasli mudrost ili su ponovo zaljubljeni?

Za odgovor na to pitanje... citajte moju klolumnu sledece nedelje - Ne slusajte sta PRICAJU, gledajte sta RADE.

[ Prethodni clanci ]

Copyright ©2000 beograd.com. All Rights Reserved.