RASKRSCA
Pise Milos Misovic

26. februar 2001.

Kosovske istine i zablude

Slobodan Milosevic je bio u zabludi da kosovske Albance moze terorom prisiliti da zive pod njegom vlascu. Da li se i nova jugoslovenska vlast zanosi iluzijom da ce Kfor i Unmik ubediti Albance da zive u miru sa Srbima?

Navikli smo da napade albanskih terorista na srpske civile i srpsku miliciju na Kosovu i jugu Srbije ocenjujemo po obimu njihovog ucinka.Sudeci po tom merilu, pakleno smisljeni i izvedeni napadi na srpski autobus kod Merdara i vozilo s milicionerima na jugu Srbije, najdrasticniji su bilans njihovih dosadasnjih akcija koje se ne mogu drukcije nazvati nego zlocinacke.

Makoliko, medjutim, taj zlocin bio tezak i veliki (mogao je biti mnogo veci da ukrajinski kforovci nisu otkrili i uklonili s drugog puta sest podmetnutih bobi), on nije povod za drukcije razmisljanje o sadasnjoj kosovskoj situaciji.Nije zbog toga sto su takve akcije postale praksa kosovskih ekstremista, planirane na duzi rok.

Povod su razlike u ocenama i kvalifikovanju tih akcija. Reporteri NIN-a koji prate zbinja na Kosovu i jugu Srbije u najnovijem broju ovog nedeljnika su sastavili malu antologiju izraza kojima zvanicnici NATO-a, Kfora, Unmika i pojedini zapadni diplomati "umeksavaju" ono sto citav demokratski svet kvalifikuje i osudjuje kao zlocin.

Najgore je, ipak, ono sto je zdravom razumu neprihvatljivo, a to je da i kad je teroristicki akt evidentan a posledice ocigledne i nenadoknadive - nema krivca.Istina, bilo je hapsenja Albanaca zbog osnovane sumnje da su bili izvrsioci teroristickih akcija, ali kako objasniti da nijedan Albanac jos nije identifikovan kao terorista niti mu je sudjeno. Na kakav zakljucak upucuje taj frapantni podatak?

Nista manje ne zbunjuje ni cinjenica da i najnoviji gnusni zlocin, izvrsen nad neduznim srpskim civilima, koji su isli da posete grobove svojih mrtvih, zapadni zvanicnici nisu nazvali pravim imenom.Jedino je svedski diplomata, Karl Bilt, imao smelosti da kaze da je to cisti terorizam.

Ali covek preko koga idu sve naredbe Kforu, kao garantu mira na Kosovu i u vezi s Kosovom, ne misli tako. Mada ne moze da porekne da se stepen nasilja koje preduzimaju albanski ekstremisti na Kosovu i jugu Srbije povecao i da to ugrozava stabilnost u citavom regionu, generalni sekretar NATO-a se odlucno protivi da se problemi u regionu resavaju takozvanim "antiteroristickim operacijama".

Razumljivo je strahovanje da takve operacije mogu da dovedu u pitanje mir u sirem regionu, ali nije razumljivo sto Kfor sa izvesnom ravnodusnoscu posmatra teroristicke akcije koje provociraju antiteroristcke mere.

Moglo bi se u vezi s tim postaviti pitanje zasto Dzordz Robertson svoje objasnjenje najnovije situacije formulise kao odgovor na ultimativni uslov koji niko nije postavio? Nova jugoslovenska vlast, svesna slozenosti i delikatnosti kosovske situacije, bez obzira koliko je ko doprineo toj slozenosti, nije izasla sa zahtevom da se problem na jugu Srbije resava antiteroristickom ofanzivom. Da je to htela, ne bi pravila plan o mirnom resenju tog problema.

Ne moze se reci da je teroriste, odnosno Oslobodilacku vojsku Preseva, Bujanovca i Medvedje stvorio Kfor. Ali se ne moze osporiti ni da je Kfor - ne ispunjavanjem preuzetih obaveza - olaksao stvaranje te formacije. Ko bi mogao da dokaze da su teroristi mogli neopazeno ne samo da prelaze sa kosovske teritorije na jug Srbije, vec i da transportuju moderno naoruzanje, ukljucujuci bestrzajne topove, bacace mina, municiju i raznu vojnu opremu?

Sada kada je svima postalo jasno da je ta neregularna formacija stvorena zahvaljujuci Kforovoj tolerantnosti ili nemarnosti, da ne ulazimo u to kako je sve to nabavljeno, pojavila se izuzetna briga ne samo za njen opstanak na teritoriji suverene drzave vec i za drzavno-pravni tretman. Naime, ponovilo se - u nesto modificiranom izdanju - stvaranje novog Tacija, koji na ravnopravnoj osnovi treba da razgovara i pregovara sa predstavnicima Srbije i Jugoslavije.

O cemu da pregovara? Ako je rec o nekim od prava koja su albanskom stanovnistvu na jugu Srbije bila ogranicena u vreme Miloseviceve vladavine,nova srpska i jugoslovenska vlast je to kao primarni zadatak unela u svoj plan o mirnom resavanju problema na jugu Srbije. Ali ona zeli da o tome razgovara sa legalnim predstavnicima albanskog stanovnistva iz tri opstine sa mesovitim stanovnistvom.

Ko insistira na tome da razgovore sa albanske strane vode predstavnici ilegalne vojne organizacije? Nije li to na svoj nacin legalizacija i internacionalizacija zahteva albanskih ekstremista da se tri opstine na jugu Srbije prikljuce Kosovu, koje oni vec vide kao nezavisnu drzavu? S kakvim ciljem se to cini?

Odgovor na ta pitanja treba traziti u protestu koji su uputili predstavnici tri vodece albanske partije na Kosovu povodom posete potpredsednika vlade Srbije Nebojse Covica povredjenim Srbima u kosovskim bolnicama. Oni su izjavili da na tu posetu, koju smatraju neprihvatljivom, treba "gledati kao na posetu funkcionera jedne druge drzave, a nikako kao posetu funkcionera koji nastoji da ocuva suverenitet Kosova".

Predstavnici Kfora i Unmika,koji imaju mandat medjunarodne zajednice da izgradjuju multietnicko drustvo na Kosovu, nisu reagovali na tu izjavu, datu u najdramaticnijem trenutku. Ali,posle nje, sve stvari u vezi s Kosovom postaju jasnije, pa i zablude u kojima mnogi Srbi jos zive.

[ Prethodna Raskrsca ]

Copyright ©2000 beograd.com. All Rights Reserved.