22. mart 2000.

ZASTO JE LIST `LM` IZGUBIO PARNICU U KOJOJ JE OPTUZEN ZA KLEVETU

By THOMAS DEICHMANN 

© Thomas Deichmann, Frankfurt; Tel. +49 69 722271, Fax 720913, eMail Thomas.Deichmann@t-online.de

Vrhovni sud za gradjanske parnice u Londonu doneo je surovu presudu 14. marta 2000. Urednik britanskog casopisa `LM` (prethodno se zvao `Living Marxism`= Zivi marksizam), njegov izdavac Helen Guldberg i njena izdavacka kuca `Informinc` proglaseni su odgovornim u sudjenju za klevetu, nakon jedanaest dana sudjenja. Njima je nalozeno da plate britanskom TV kanalu za vesti `Independent Television News` (ITN) i dvojici njegovih reportera, Peni Marsal i Ianu Vilijamsu, veliko obestecenje. Oni treba da plate ITN-u 75.000 funti sterlinga, i jos po 150.000 funti svakom od ova dva reportera ITN-a. Optuzenima je takodje nalozeno da plate sudske troskove i troskove advokata - sto je jos 300.000 funti. Ukupna suma je vise od milion USD. Nakon presude `Informinc` je pao pod stecaj, a Mik Hjum i Helen Guldberg su se pripremili na licni bankrot. Jos jedna neposredna posledica je bila da je vecina LM-ovog vebsajta (www.informinc.co.uk) morala da bude zatvorena istog dana. Par sati nakon zakljucenja ove pravne bitke LM je primio pismo od ITN-a, u kome se pita kada mogu ocekivati novac.

Cenzura na iznajmljivanje

Jedno tragicno poglavlje u ljudskoj istoriji privedeno je kraju ovim slucajem. To moze uvesti zastrasujucu novu eru. London, 'Meka parnica za klevete', prvi put je koristila jedna mocna medijska korporacija da cenzuirse jednu vaznu diskusiju i da izbaci nevoljenog i slabijeg protivnika iz trke. Arogantno ponasanje ITN, koga su tokom sudjenja predstavljali njegov glavni urednik Ricard Tajt i dva ITN reportera, Peni Marsal i Ian Vilijams, predstavlja udarac za svakog novinara. To je upozorenje narocito za istrazne reportere, ciji je posao da idu protiv matice i da pomognu da se osvetle neugodne istine. Objavljivanje mog clanka 'Slika koja je prevarila svet' u LM-ovom izdanju u februaru 1997. godine bilo je katalizator kojim je zapocela ova saga.* Ovaj clanak je vec bio stampan u veoma uglednim evropskim publikacijama, a kasnije je mnogo puta kopiran. U tom clanku ja sam pokazao u detalje da su cuvene slike koje ITN-a na kojima je mrsavi bosanski musliman iza ograde od bodljikave zice, snimljene u logoru bosanskih Srba `Trnopolje` u avgustu 1992. godine navodile na pogresan zakljucak i prevarile svet. ITN je dobio parnicu u Vrhovnom sudu, ali je ova pobeda ostavila gorak ukus - toliko je otvoreno ovaj medijski gigant pokusao da manipulise debatom od pocetka. Odmah nakon izricanja presude, ITN pokrece svoj propagandni aparatus da bi ponovo obmanuo javnost. Izjave oba ova reportera i ovog kanala za vesti pokusale su da ostave uniformnog gledaoca sa utiskom da je porota u ovom sudjenju nasla da je centralna tvrdnja protiv ITN reportera u mom clanku objavljenom u listu `LM` u februaru 1997. godine bila netacna. Tacno je upravo suprotno.

ITN reporter iza bodljikave zice

U mom clanku iz 1997. godine pokazao sam u detalje prvo da nije bilo ograde od bodljikave zice koja je okruzivala Trnopolje i muslimane snimljene tamo u avgustu 1992. godine. Drugo, da je bodljikava zica na (ozlo)glasovitim ITN slikama pripadala malom poljoprivrednom dobru pored terena logora Trnopolje. Dalje sam objasnio da su britanski reporteri stajali unutar ovog poljoprivrednog dobra okruzenog bodljikavom zicom i da su odatle, iznutra, snimili (ozlo)glasovite slike. Trece, objasnio sam da nigde drugde u Trnopolju nije postojala bodljikava zica; i cetvrto, da su zakljucci koje su politicari i mediji sirom sveta izvukli - da je Trnopolje bio koncentracioni logor slican Ausvicu i Bergen-Belsenu - bili pogresni i zasnovani na slici koja navodi na skroz pogresan zakljucak. Prva tri aspekta moje price dokazana su tokom sudjenja u ovoj parnici. Posebno su nemontirane ITN-ove trake bile vazne. Ovo je bio vise-manje isti materijal koji sam ja koristio na pocetku mog istrazivanja krajem 1996. godine. Cetvrta stavka nije razmatrana na sudjenju. Medjutim, do ove faze niko vise nije dovodio u pitanje cinjenicu da Trnopolje nije bio koncentracioni logor u nacistickom stilu. Sudija Morland je izneo svoj rezime dan pred zavrsetka slucaja i naglasio je sopstvenim recima poroti da su reporteri bili okruzeni bodljikavom zicom u avgustu 1992. :

'To je stvar za vas, ali, posto smo videli nemontirane snimke i gomile fotografija koje je snimio g.Dajhman, nije li jasno da je pre gradjanskog rata tamo bila ograda koja je okruzivala podrucje unutar kojeg su bili stala, garaza i strujni transformator? Ta ograda je bila napravljena od visokih metalnih stubova sa strukovima od bodljikave zice na vrhu, a ispod zicanom mrezom, sa kapijom na istocnom putu. Jasno je da su Ian Vilijams i Peni Marsal i njihove TV ekipe pogresno mislili da nisu okruzeni starom ogradom od bodljikave zice.'

Cinjenice nisu vazne

Sudija Morland je elaborirao u ovoj tacki svog rezimea: 'Ali da li je to vazno?' Postavljanjem ovog pitanja on je zeleo da podseti clanove porote sta je poenta ovog slucaja. Centralno pitanje o kome je porota trebalo da se izjasni bilo je ovo: da li su ITN reporteri 1992. godine namerno objavili sliku koja navodi na pogresan zakljucak? Prema tome, glavna tema ovog slucaja nije bila da li se ovo dogodilo ili ne, vec se bavio pre svega pitanjem da li su reporteri objavili svoje snimke sa bodljikavom zicom sa jasnom namerom da prevare svet. Sudija je formulisao na pocetku svog rezima nesto simpatija za moje istrazivacko izvestavanje. Medjutim, onda je definisao u cemu je poenta u ovoj klevetnickoj parnici:

'Clanovi porote, mozete lako misliti da je u jednom demokratskom drustvu od kljucnog znacaja da su novinari istrazivacki reporteri bez straha. Mozda mislite da je od najvece vaznosti da su oni tacni i pravicni reporteri. Pravo je da jedan novinar, ako on smatra da drugi novinar nije izvestavao tacno, vec nepravicno i navodeci na pogresne zakljucke, treba to da kaze. Ali ovaj slucaj, mozda vi mislite, nije u vezi toga da li su Peni Marsal i Ian Vilijams netacno izvestavali, nepravicno ili navodeci na pogresne zakljucke; srz ovog slucaja je da li su optuzeni ustanovili da su Peni Marsal i Ian Vilijams namerno - naglasavam ovu rec `namerno` - kompilovali televizijski snimak koji navodi na pogresne zakljucke.'

Nik Higam, medijski korespondent za BBC, rekapitulirao je ova objasnjenja sudije u dnevnom komentaru vesti o presudi na sledeci nacin:

'G. sudija Morland je rekao poroti da su cinjenice koje je izneo LM mozda tacne, ali je upitao da li je to bitno?'

Rezime sudije je konacno izneo na povrsinu skalu prljavih trikova koje su ITN i njegovi reporteri koristili u svojoj klevetnickoj parnici protiv LM. Oni ne samo da su se krili tri godine (toliko im je trebalo da dodju na sudjenje) iza represivnih engleskih zakona o klevetama koji se smatraju toliko zastrasujucim unutar medijskih krugova. ITN je tvrdio da je centralna klevetnicka konotacija mog clanka, prateci uvod koji je napisao Mik Hjum i to sto ga je LM objavio u januaru 1997., sve bilo da je LM naterao obicnog citaoca da poveruje da su ITN i njegovi reporteri, uz puno i kompletno znanje, namerno lagali svet. U stvari, ja mislim da ovi reporteri mora da su znali tacno sta rade u to vreme. Medjutim, ja to nisam izjavio u mom clanku. Umesto toga sam napisao: Kakve god da su bile namere britanske TV ekipe, njihove slike su vidjene sirom sveta kao prvi jak dokaz o koncentracionim logorima u Bosni.'

Ali ITN je ovu stavku stavio na centralnu scenu klevetnicke parnice, jer su njeni advokati iz firme Biddle & Co. znali da na ovaj nacin ne mogu izgubiti parnicu. Njihov zadatak je bio olaksan cinjenicom da u engleskom zakonu o klevetama teret dokaza lezi na optuzenom (jos jedan pokazatelj apsurdnosti ovog zakona). LM je morao da dokaze losu nameru ITN reportera da bi dobio slucaj. Zbog toga presuda nije bila iznenadjenje za LM tim. Urednik Mik Hjum je komentarisao: 'Morali smo da dokazemo nedokazivo.'

Memorijske rupe

Gevin Milar, advokat LM-a, je uprkos svemu ovome uradio odlican posao i prvo je radio na tome da ubedi porotu u ispravnost mog objasnjenja o tome gde se nalazila ograda od bodljikave zice. Zatim se napregnuo da ustanovi da su ova dva ITN reportera morala znati, kad su snimala cuvene slike, da stoje u malom poljoprivrednom dobru okruzenom bodljikavom zicom. Ali nijedan od ITN svedoka, uz izuzetak kamermana Peni Marsal, nije se setio da je bilo tako. Ian Vilijams je bio prvi svedok koji je davao iskaz. Njega je, na primer, Millar upitao kako je mogao da iz ogradjenog prostora dosegne otvoreno polje na zapadnoj strani. Vilijams je odgovorio da je prosto otisao iza ugla. Kada je onda on suocen sa nemontiranim materijalom ITN-a, koji je jasno pokazao ogradu od bodljikave zice tamo na uglu i sve uz duz zapadne strane dobra, on se onda vise nije mogao setiti tacnih detalja svog kretanja. U svakom slucaju, na kraju njegovog svedocenja, cetvrtog dana sudjenja, on je ponovo izjavio da je 'laz' da su reporteri bili okruzeni bodljikavom zicom. Ali tokom svedocenja sledeceg svedoka, samo cetiri sata kasnije, sudija Morland je intervenisao i dao svoje misljenje, da nakon gledanja ITN traka vise puta sada je on ubedjen da je situacija bila tacno takva. On je onda zamolio ITN-ovog advokata da ne gubi vise vremena osporavajuci tu stvar. Sledeceg dana je tonac Ian Vilijama ukazao na novu verziju price: Vilijamova ekipa je stigla na otvoreno polje kroz ogradu od bodljikave zice negde dalje ka jugu, moguce kroz rupu u ogradi. Ovo opet se nije videlo na ITN trakama. Peni Marsal je takodje imala rupe u memoriji u pogledu ogradjenog poljoprivrednog dobra, iako je bilo neosporno da je usla unutra kroz rupu u ogradi od bodljikave zice sa juzne strane, pored male zgrade strujnog transformatora i da je prosla ambar koji se nalazio u sredini ovog dobra. Ali ona nije mogla da se seti da je bila okruzena bodljikavom zicom. Niti je mogla da se seti kako je izasla iz ogradjenog dobra. Gevin Milar, advokat LM-a, dalje je dovodio u pitanje izjave ITN reportera da im nikada nije palo na pamet u avgustu 1992. da bi (ozlo)glasovite slike mrsavog muslimana, snimljene iza bodljikave zice mogle izazvati poredjenja sa Holokaustom. On je takodje izrazio sumnje u objasnjenje ITN-a da reporteri nisu bili pod pritiskom da se pojave sa vestima o logoru, s obzirom na siroko rasirene spekulativne izvestaje o mogucim 'koncentracionim logorima' i 'logorima smrti' u severnoj Bosni. Milar je uspeo mnogo puta da uplete sluzbenike ITN-a u kontradiktornosti - ali nije mogao da ustanovi smisljenu manipulaciju ITN-a - sta im je bilo na umu u to vreme.

Video trake i svedoci koji nestaju

Pored rupa u memoriji bilo je i drugih prepreka koje je LM morao da prevazidje. Jedna od ovih je bila da je vazna nemontirana video traka ITN-a izgubljena u arhivama ITN. Ova traka bi mogla pokazatai da se Peni Marsal stalno kretala na poljoprivrednom dobru okruzenom ogradom od bodljikave zice i mozda njeno komentarisanje situacije i izlazak odatle. Samo jedna kratka sekvenca ove trake se mogla videti u sudnici, uzeta sa emitovanja ITN vesti u avgustu 1992. Prvi put kada se pojavio predmet nestanka video trake, zamor iznenadjenja i spekulacija je prosao kroz sudnicu. Video traka bosanskog Srbina kamermana u vojnoj uniformi, snimljena istog dana u Trnopolju kada je snimala i Peni Marsal, nije mogla da nadoknadi gubitak ovog dela ITN-ovog nemontiranog snimka. Medjutim, jeste pokazala da je Marsal intervjuisala barem jos dvojicu drugih ljudi pre nego sto se rukovala sa mrsavim covekom i razgovarala s njim kroz bodljikavu zicu. Ovo je bilo u suprotnosti sa nacinom na koji je ova stvar predstavljena na ITN vestima i u kasnijim intervjuima koje je ona dala. Jedan od ovih intervjuisanih ljudi, koji je nosio plavi kombinezon, predstavio se kao Mehmet. On je stalno ponavljao, kada su ga pitali britanski reporteri, da Trnopolje nije zatvor vec izbeglicki logor i da se tu oseca bezbedno. Ovo se nije videlo u izvestaju. Konacno su ITN-ovi advokati mogli da iskoriste represivnu prirodu engleskih zakona o klevetama na neki nacin, tako da su svi daljnji svedoci odbrane bili iskljuceni sa ovog slucaja pre nego sto su mogli dati svoja svedocenja. Najistaknutiji od njih je bio Dzon Simpson, urednik svetskih vesti BBC, jedan od najuglednijih reportera na svetu. Takodje je uskracena mogucnost da svedoci za LM poznatom i veoma uglednom bivsem ratnom dopisniku Filipu Najtliju, autoru knjige 'Prva zrtva'. Uz to, advokat londonskog kraljicinog veca Stiven Kej takodje je sprecen da svedoci. Samo je uredniku LM-a Mik Hjumu i meni dozvoljeno da svedocimo za odbranu. Mora se priznati da je cak i moje svedocenje dobro skraceno.

Klevetnicka kampanja

Ali to nije bilo sve. 1997. godine, na pocetku, ITN je optuzio LM za zlonamernost, pored optuzbe za klevetu, nakon objavljivanja mog clanka. ITN je pokusao da spreci distribuciju LM-a i zahtevao je unistenje svih kopija ovog izdanja. Ovo se dogodilo jedan dan nakon sto je LM pustio u prodaju broj u kome se najavljuje moj clanak i cak pre nego sto je ITN cak i procitao moj tekst. Uprkos ovome, ITN tvrdi da je moj clanak bio sraman i netacan. U ITN-ovoj narednoj tvrdnji o 'zlonamernosti' za LM i mene je receno da smo nameravali da sirimo pro-srpsku propagandu i da je ova namera bila pravi razlog za objavljivanje mog clanka u LM-u. Kao navodni dokaz ove optuzbe, ITN je pruzio cudnu listu clanaka koji su se pojavljivali u LM-u u vezi Balkanskog rata i odnosnih tema. Ta lista je, na primer, ukljucivala odlomak iz intervjua koji sam uradio sa cuvenim austrijskim romanopiscem Peterom Hendkeom u prolece 1996. Ja sam ponudio da LM, kao i druge publikacije u Evropi, objavi ovaj intervju. Medjutim, optuzba o zlonamernosti je prizvala najludje osude LM-a i mene. Bezobrazne lazi i tracevi brzo se sire. Na primer, da sam ja agent Srba i da primam pare od njih. Cak nedelju dana pre pocetka sudjenja, ja sam primio po n-ti put telefonski poziv od jednog reportera (ovog puta iz britanskog lista 'The Guardian') koji je zeleo da zna da li sam ozenjen Srpkinjom. Uprkos stalnim objasnjenjima da nisam, da nemam nikakve veze sa srpskim vlastima i da ne podrzavam nijednu stranu umesanu u bosanski gradjanski rat, bilo je puno takvih glasina - sve zahvaljujuci ITN-ovoj tuzbi za zlonamernost. Ed Vulijami, reporter Guardian-a koji je takodje posetio logore u severnoj Bosni zajedno sa ITN ekipama u avgustu 1992., doprineo je ovom raspolozenju stalnim histericnim klevetanjem, dok su ITN, Marsal i Vilijams cutali i pustili da njihovi advokati obavljaju posao. Interesantno je ipak da je optuzba za zlonamernost povucena kada je ovaj slucaj dospeo na sud. ITN-ov advokat Tom Silds je to povukao bez reci, jer nije bilo ni najmanjih dokaza za takve teorije zavere. Ovo mi je ucinilo jasnim da je optuzba za zlonamernost dodata optuzbi za klevetu prvenstveno samo zato da bi podrzala klevetnicku kampanju protiv mene i LM-a.

Istorijski revizionizam

ITN-ov advokat Kraljicinog veca, Tom Silds, je naglasio tokom sudjenja bedne uslove u Trnopolju u leto 1992. Da bi ovo dokazao, tuzilac je doveo kao svedoka jednog muslimanskog doktora koji se pod strazom vlasti bosanskih Srba brinuo za ljude u logoru i lokalne stanovnike 1992. godine. U to vreme njega je takodje intervjuisala Peni Marsal i on joj je dao fotoaparat sa nerazvijenim filmom. Fotografije sa filma su objavljene u avgustu 1992. u nekim britanskim novinama. One su prikazivale bosanske muslimane koje su pretukli srpski strazari. Doktor je opisao u svom svedocenju kako se susreo sa ITN ekipom u leto 1992. i potvrdio price o silovanju i napadima na bespomocne civile u Trnopolju - price koje ja i LM nismo nikad osporili, u stvari smo izvestili o njima u mom clanku. Njegovo veoma kratko svedocenje je naravno bilo dirljivo, ali moj utisak je da je on bio pozvan da svedoci za ITN samo da bi tuzilac dobio moralne poene. Advokat lista LM, Milar, je odbio da unakrsno ispituje ovog doktora. Tom Silds je za ITN iskoristio doktorovo svedocenje da da potpuno lazan utisak da sam ja zeleo da opravdam one koji su bili krivi za zla dela u Trnopolju i drugde. ITN-ov advokat se dalje napregnuo da dovede u pitanje moj opis Trnopolja kao izbeglickog i tranzitnog logora u kome su mnogi muslimani trazili bezbednost od krvavog gradjanskog rata koji se odvijao oko njih. Tokom mog svedocenja postalo je jasno da Silds, uprkos tome sto me zastrasivao svojim moralnim frazama, nema pojma sta se desavalo tokom bosanskog gradjanskog rata. Sigurno je da je Trnopolje bilo haoticno i grozno mesto, ali takodje nije bio logor za pritvor, ili zatvor, a sigurno nije bio koncentracioni logor uporediv sa Ausvicom ili Bergen-Belsenom kako su to nagovestili cuveni snimci ITN-a sa bodljikavom zicom.

Demokleov mac

Jedina pozitivna karakteristika ovog sudjenja u Vrhovnom sudu u Londonu je bila da je konacno pokazao van svake sumnje da ni logor Trnopolje niti snilmljeni bosanski muslimani nisu bili okruzeni ogradom od bodljikave zice kako su to ukazivali snimci ITN-a. Umesto toga, novinari su bili ti koji su bili okruzeni bodljikavom zicom, kako je to pokazao moj clanak 'Slika koja je prevarila svet'. Ali s druge strane, presuda je jasno naznacila kraj LM-a i sada visi kao Damokleov mac nad svakim engleskim novinarom. LM, tvrdoglavi casopis sa inteligentnim clancima suprotnim trenutnom trendu, unisten je. Covek se moze samo nadati da druge medijske organizacije i novinari nece slediti primer ITN-a, vec ce slediti primer publikacija kao sto je LM i njegovih kreatora.

 

* kopija originalnog clanka objavljenog u listu LM moze se dobiti od autora

Tomas Dajhman (37 godina) je slobodni novinar i autor i urednik nemackog casopisa `Novo` koji izlazi dvomesecno. Dalje informacije o ovom sudjenju za klevetu, kao i originalni clanak na nemackom jeziku, na raspolaganju su na adresi http://www.novo-magazin.de/itn-vs-lm. Dajhman-ov clanak 'Slika koja je prevarila svet' objavljen je i u SAD u knjizi Remzija Klarka i dr.: 'NATO na Balkanu. Glasovi opozicije', Medjunarodni akcioni centar, Njujork 1998. Analiticki tekst o istoj ovoj prici sa naslovom 'Pogresno informisanje: TV snimak bosanskog logora' pojavio se u Covert Action Quarterly, u jesen 1998. Dajhmanova studija Roj Gutman-ovog ratnog izvestavanja skoro se pojavila u SAD pod naslovom 'Pulicerova nagrada i hrvatska propaganda' u 'Rat, lazi & videotraka. Kako medijski monopol gusi istinu', IAC, Njujork.

[ Ostali clanci i misljenja ]

Copyright ©2000 beograd.com. All Rights Reserved.